| Abstract | Cilj ovog rada bio je istražiti koliko je koncept vojne revolucije primjenjiv na primjeru Habsburške Monarhije, drugim riječima, koliko su vojne inovacije u Europi utjecale na razvoj habsburške vojske, a time i države. Na Habsburšku Monarhiju, najviše izravnog utjecaja imalo je dramatično povećanje vojski i razmjera ratovanja. Početak Tridesetogodišnjeg rata suočio je, prvi puta Monarhiju s takvim vojskama i tolikim razmjerom rata što je primoralo Monarhiju da se prilagodi kako bi opstala i uspješno nastavila ratovanje. Monarhija nije bila vojno ni administrativno spremna za takav sukob te je morala iskoristiti posrednika koji će u njeno ime podići veliku vojsku i opskrbiti ju. U tome je glavnu ulogu odigrao Albrecht von Wallenstein koji je zbog svojih organizacijskih i vojnih sposobnosti preuzeo podizanje i opremanje vojske na sebe, te izvojevao mnoge pobjede u ime Monarhije. Upravo je uz pomoć Wallensteina, habsburška vojska ugušila pobune i omogućila Monarhiji da ta područja stavi izravno pod svoju vlast, polažući temelje apsolutističke vlasti. Wallensteinov hijerarhijski ustroj vojske, preuzimanje linijskih taktika te opća profesionalizacija vojske, omogućila je Monarhiji da nakon njegova ubojstva preuzme već dobro organiziranu i snažnu vojsku iz koje će se nakon Tridesetogodišnjeg rata razviti stajaća habsburška vojska. Ta vojska, znatno je veća i profesionalnija od one na početku sukoba i što je važnije, pod izravnim zapovjedništvom cara. Država je uz pomoć te vojske porazila svoje unutarnje i vanjske neprijatelje, stavila je plemstvo i vojsku pod veću centralnu vlast, povećavajući moć države. Upravo će s tom profesionalnom stajaćom vojskom Monarhija uz pomoć Montecuccolija i Eugena Savojskog uspjeti prebaciti pritisak na Osmansko Carstvo i vratiti izgubljena područja što određeni povjesničari smatraju revolucionarnim samim po sebi. Osim vojnih i političkih promjena, promjene izazvane vojnom revolucijom, utjecale su i na društvenu sferu života. Profesionalna i znatno veća vojska omogućila je vertikalni društveni uspon jer je zahtijevala veći birokratski aparat, povećavajući moć države, ali i profesionalne vojnike što su mogli postati i obični pučani. Razvila se paralelna civilna i vojna stratifikacija društva što je ugrozilo plemstvo koje je, kako bi ostalo „korisno“, dobrovoljno se stavljalo pod državnu vlast i hijerarhiju. Koliko su vojne inovacije utjecale na državu, može se vidjeti i prema financijskom teretu koji su te velike, profesionalne vojske i dugotrajni ratovi izazivali. Čitava ekonomija države bazirala se na tomu da zadovolji vojne potrebe. Ekonomsko ratovanje time postaje mnogo izraženiji način ratovanja koji sa sobom nosi posljedicu uništavanja i blokiranja resursa te uništenje zemlje. Upravo to je potaknulo pravnike kao što je Hugo Grotius da pokušaju pravnim putem ograničiti ratovanje, stvarajući time temelje međunarodnog prava koje baštinimo i danas. Upravo zbog navedenih promjena koje je vojna revolucija, a prvobitno faktor povećanja vojski, imao na Europu, a time i na Habsburšku Monarhiju, smatram da je koncept primjenjiv i na njezinom primjeru. Krucijalan period u povijesti Habsburške Monarhije je Tridesetogodišnji rat preko kojega su promjene koje je nosila vojna revolucija izravno utjecale na Monarhiju. Tijekom tog destruktivnog i dugotrajnog sukoba, Monarhija je prošla kroz temeljne vojne i administrativne promjene koje su stvorile temelj njezine moći. |
| Abstract (english) | The aim of this paper was to see if the concept of a military revolution is applicable to the development of the Habsburg army and state. The dramatic increase in the size of European armies and the scale of warfare left the largest impact on the Monarchy. The start of the Thirty Years' War forced the Monarchy to face these new armies and the scale of warfare for the first time. To be able to survive and effectively continue the war, the Monarchy had to adapt and undergo some fundamental changes. Because the Monarchy wasn't ready for such a conflict in a military and administrative sense, she had to use a proxy who will in her name field a large army and maintain it. Albrecht von Wallenstein assumed that role, and with his military and organizational skills, he achieved many victories in the name of the Monarchy. With the help of his army, the Monarchy suppressed the revolts which enabled the state to put those regions directly under its authority, setting the foundations for absolutist rule. The hierachical structure that he implemented in the army, adoption of linear tactics and the general professionalization of the army, enabled the state to take over a strong and well organized army after Wallenstein's assassination. After the Thirty Years' War, the Monarchy will, from that army, create a standing army under the supreme command of the Emperor itself. The army that was retained after the war was considerably larger and more professional than the one at the beggining of the conflict. With that army, the state defeated its external and internal enemies, putting the Estates and the army under a stronger central authority, increasing the power of the state itself. With that professional army and the guidance of Montecuccoli and Eugene of Savoy, the Monarchy managed to put pressure on the Ottoman Empire and reclaim lost territories. Some historians consider that a revolution in itself. Other than military and political changes, the military revolution influenced the social sphere of life as well. A professional and considerably larger army enabled for vertical social ascent because it required a larger bureaucratic apparatus, increasing the power of the state, but also professional soldiers, both which allowed commoners in its ranks. This developed a paralel civil and military stratification of society that endangered the nobility which now voluntarily put itself in the service of the state, subjecting themselves to the hierarchy of rank, just to remain „useful“. The extent of influence that these military innovations had on the state can be seen in the financial burden that these larger, professional armies and prolonged wars had on the state. The entire economy of the state was based on meeting military needs. Economic warfare became much more important and carried with itself consequences of destruction and blockading of resources causing increased devastation to the land. This motivated jurists like Hugo Grotius to attempt to limit warfare by legal means, laying the foundations of international law. It's legacy is felt even today. It's because of these changes that the revolution, primarily the factor of dramatically larger armies and scale of warfarem, had on Europe and the Habsburg Monarchy is why I think that the concept of a military revlution is applicable to the Monarchy as well. The crucial period in the history of the Habsbur Monarchy was the Thirty Years' War through which the changes of the military revolution directly affected the Monarchy. During that long and destructive conflict, the Monarchy underwent fundamental military and administrative changes which laid the foundations for it's power. |
