Hrvatsku su početkom 16. stoljeća počeli nazivati Antemurale Christianitatis jer se nalazila na granici između kršćanske Europe i Turaka muslimana koji su željeli sebi podjarmiti Europu. Zbog toga su hrvatski latinisti mogli iz prve ruke vidjeti kakvi su Turci. U isto vrijeme je renesansa kao aktualni književni pravac poticala individualizam pa su hrvatski autori otvoreno pisali o Turcima i nevoljama koje ih snalaze. Budući da je turski narod predstavljao opasnost za skoro svaku zemlju u Europi, ta djela su bila rado čitana. Ovaj rad je analizirao dvadeset i dva takva djela kako bi ponudio sliku koju su o Turcima imali hrvatski latinisti te koja se kao takva širila po Europi. Prvo su ponuđene neke osnovne informacije o književnosti 16. stoljeća. Također je rečeno nešto o autorima i djelima obrađenima u radu. Nakon toga su se analizirala djela prema tome jesu li antiturcica ili nisu kako bi se vidjelo postoji li razlika u percepciji turskog naroda u te dvije skupine. Zatim je napravljena analiza percepcije Turaka prije i poslije bitke na Mohačkom polju. Nadalje, analizirana je i uspoređena percepcija Turaka prema različitim žanrovima. Nakon toga je ponuđen pregled izraza koje su hrvatski latinisti koristili za Turke. Konačno, iz svega toga je izvučena zajednička slika koju su hrvatski latinisti imali o Turcima u 16. stoljeću.