NOŨS U PLATONOVU FILOZOFIRANJU

doctoral thesis

• Title (english): NOŨS IN THE PHILOSOPHY OF PLATO
• Author: Petar Šegedin
• Mentor: Damir Barbarić (mentor)
• Committee member: Damir Barbarić (predsjednik povjerenstva)
• Granter: University of Zagreb; Faculty of Croatian Studies; Zagreb
• Defense date and country: 2010, Croatia
• Scientific / art field, discipline and subdiscipline: HUMANISTIC SCIENCES; Philosophy
• Universal decimal classification (UDC): 14 - Philosophical systems and points of view

Abstract

U odmaku od disciplinarno jednostranih interpretativnih pristupa, u radu se nastoji oko spletenosti više značenjskih momenata u pojmu uma u Platonovu filozofiranju, prije svega ontologijskog, spoznajno-teorijskog, etičkog i psihologijskog. U uvodnom dijelu izlažu se nefilozofijski (Homer) i filozofijski predplatonički (Ksenofan, Heraklit, Parmenid) smisao uma i mišljenja. Pokazuje se da je za nefilozofijsku uporabu karakteristična tijesna sveza uma i osjetilnosti, dok predplatoničko filozofiranje um uzima kao vid srodnosti čovjeka i cjeline svega. Tematiziranje pojma uma u Platonovu filozofiranju počinje filologijskom analizom prevladavajućih značenja uma u Platonovim tekstovima: praktičkog, spoznajnog i stvaralačkog. Daljnje razmatranje orijentira se prema praktičkom pojmu blaženstva, u kojem se misli potpun i istinski bitak čovjeka kao potpuna i istinska zbilja života u čistoj pravednosti duše. Kao unutrašnji uvjet blaženstva otkriva se umski dodir i srodnost duše i dobra. Taj uvid razvija se interpretacijom dijaloga Fedon, gdje se pokazuje da je duša srodna s umskim kauzalitetom ideje. Ustvrđuje se mimetički karakter prisutnosti ideje u živoj zbilji bića i tri vida te prisutnosti: vrlina, ljepota i znanje. Duša se određuje kao imanentni vid uzročnosti dobra u uzrokujućoj prisutnosti ideje. Umska srodnost duše i ideje dalje se razmatra u okviru Platonove teze da je vrlina znanje i uviđa se konstitutivna uloga dijalektike u vrlini duše. Vrlina se određuje kao imanentni okret duše u dijalektici, kojim se ona anamnestički pročišćava do srodnosti s bitkom u umskom mišljenju. Ta teza propituje se u okviru interpretacije poredbi s crtom i spiljom u Politeji. Smisao pojma uma određuje se pod vidom supripadnosti ideje dobra i ideje života u vrlini duše. U završnom dijelu rada naznačuju se osnovne odrednice pojma uma u Platonovu kasnijem filozofiranju. U osloncu na prethodna izlaganja u radu, ocrtava se pojam uma u smislu uzroka miješanja granice i bezgraničnog u cjelini kozmosa, pri čemu izlazi na vidjelo njegova blizina s onim demonskim, s erosom. Rad završava zaključkom.

Abstract (english)

By departing from the unidisciplinary approaches to interpretation, the paper seeks to disentangle the interrelation of a number of aspects of meaning embedded in the notion of the mind in Plato's philosophy, above all the ontological, epistemic, ethical and psychological aspects. The introduction of the paper presents the non-philosophical (Pre-philosophical use: Homer) and philosophical pre-Platonic (The „mind” in pre-Platonic philosophy, Xeanophanes, Heraklit, Parmenides) meaning of the mind. It is suggested that its non-philosophical use is marked by a close link between the mind and the senses, whereas pre-Platonic philosophy views the mind as an aspect of man's relatedness with the totality of all. The second part of the paper (The scope of the notion of noũs in Plato) opens with a philological analysis of the dominant meanings of „mind“ in Plato's writings: the practical, the cognitive and the creative (Philological aspects). It goes on to consider the practical concept of happiness. The latter implies man's complete and true being as a complete and true reality of life in the pure justice of the soul (Happiness). The third part of the paper (Happiness and the mind) discusses the inner relation between soul, mind and polis in Plato's Politea. The chapters Happiness and justice of a polis and Happiness and justice of an individual establish the relationship between the individual and the polis in a unique actualisation of the justice of soul in a polis. The chapter entitled Happiness and the soul, in its four sub-divisions (The turn in polis and philosopher-rulers, Philosopher-rulers and truth, Truth and the good: the idea of good, The good and the mind), analyses the nexus between the mind and the good in philosophy as an inner condition for happiness and justice. The relatedness of the soul and being is found in an act of the mind.

• Keywords: bitak; dijalektika; duša; istina; ideja; ideja dobra; oponašanje; Platon; um; živo
• Keywords (english): being; dialectics; idea; idea of good; imitation; life; mind; Plato; soul; truth
• Language: croatian
• URN:NBN: urn:nbn:hr:111:491959
• Study programme: Title: Postgraduate Doctoral Programme in Philosophy; Study programme type: university; Study level: postgraduate; Academic / professional title: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija (doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija)
• Type of resource: Text
• File origin: Born digital
• Access conditions: Open access
• Created on: 2019-05-10 06:40:15