| Abstract | Cilj ovoga rada je analiza teze koju je iznio Marshall McLuhan u svome djelu
Razumijevanje medija te pronalaženje njenog značenja i glavne biti. Ono što smo zaključili iz
McLuhanovog djela jest da je glavna bit teze „medij je poruka“ to što je „sadržaj“ medija
uvijek neki drugi medij te to možemo vidjeti iz primjera pisma kojemu je sadržaj govor. Ono
što je također bitno navesti je kontroliranje, nadziranje omjera i oblika ljudskog djelovanja
čime se bavi medij, a na temelju čega možemo zaključiti da je sam medij ujedno i poruka.
McLuhan također daje dva oblika medija: vrući i hladni koji se razlikuju prema „visokoj
definiciji“ i „niskoj definiciji“. Vrući medij je onaj koji naše osjetilo produljuje u „visokoj
definiciji“, a primjer toga je fotografija, dok hladni medij produljuje naše osjetilo u „niskoj
definiciji“ i kao primjer možemo uzeti televiziju. Nadalje u djelu navodimo Baudrillardovo
tumačenje McLuhanove teze te njegovu definiciju potrošačkog društva. Za tumačenje medija
kao poruke, on se bazira na proširenju znakovnog pristupa svijetu medija, a posebice
televizije, te zaključuje da prava poruka koju mediji televizije i radija isporučuju nije sadržaj
zvukova i slika, već je povezan s tehničkom suštinom tih medija. Nadalje, potrošačko društvo,
koje opisuje Baudrillard, je društvo u kojem je potrošnja dostigla visoku razina pod utjecajem
suvremenih tehnologija. On primjećuje da je to osnovna značajka potrošačkog društva –
djelovanjem medija pretvoreno je u dinamično i promjenjivo tržište. Ono što Benjamin
pokazuje o „načelu reprodukcije“ jest to da reprodukcija apsorbira proces proizvodnje,
mijenja njene ciljeve i mijenja status proizvoda i proizvođača, a to pokazuje na poljima
umjetnosti, kina i fotografije. Iz toga možemo zaključiti da pojavom „načela reprodukcije“
umjetničko djelo, kao i ostali kulturni proizvodi stječu neočekivani društveni utjecaj. Zbog
toga dolazi do propadanje robe, a i informacija. Također Benjamin spominje utjecaj medija na
mitove te možemo reći da je stvarnost samo prikaz naših očekivanja, koji su ispunjeni i
prikazani medijskim sadržajima. U tom smislu, mediji stvaraju mitove jer su nadopunjeni
transformacijom između ponovljivosti i proizvodnje |
