Abstract | Cilj ovoga rada je istražiti pojam kazne zatvora, tretmana zatvorenika te pojmove resocijalizacije i rehabilitacije te dati pregled resocijalizacijskih oblika u kaznenim ustanovama i prikazati pristup kažnjavanja u Republici Hrvatskoj i nekim zemljama Europe. Kazna zatvora navodi se kao pravedan odgovor društva i kao najbolje upozorenje počiniteljima kako bi oni prestali činiti kaznena djela, ali i kao jedan od najboljih i najefikasnijih načina borbe protiv kriminaliteta. S povećanim korištenjem zatvorskih kazni kao sredstava kaznenog pravosuđa, akademsko zanimanje za proučavanjem zatvorskog života se povećalo u mnogim zemljama te je dovelo do preispitivanja korištenja određenih koncepata uporabe mjesta, prostora, arhitekture te rodnih i etničkih pripadnosti, prava, politike i ekonomske mogućnosti. Kriminalitet kao neizbježna društvena pojava raširena je u svakom društvu, te se postavlja pitanje jesu li bezuvjetne zatvorske kazne učinkovite kao sankcije za počinitelja kaznenih djela. Svrha zatvora se navodi kao rehabilitacija počinitelja kaznenih djela, a cilj joj je promjena ponašanja i stavova kako bi počinitelj kaznenog djela pri izlasku iz zatvora na slobodi mogli živjeti u skladu sa zakonima i normama društva. Izlazak na slobodu pojedincima, posebno onima koji su izdržavali dugotrajnu kaznu zatvora , predstavlja šok jer bi se osoba trebala prilagoditi povratku u zajednicu. Zatvorenička populacija, nakon izlaska iz zatvora, doživljava određenu isključenost i odbacivanje iz šire društvene zajednice, te kao takva često završava na marginama ili kao ponovljeni kažnjenici. Takvoj socijalnoj skupini ljudi važno je kroz kazneno pravni sustav omogućiti mogućnost resocijalizacije i rehabilitacije kako bi se pri izlasku mogli pridržavati zakona i suživota u društvenim zajednicama. Kao jedna od najbitnijih stavki navodi se motivacija zatvorenika pri pristupu ponuđenim tretmanima unutar zatvorske ustanove. Uz to potrebno je poticati kvalitetnu suradnju različitih sustava državnog zakonodavnog okvira s drugim institucijama kako bi se bivšim zatvorenicima olakšao povratak u društvo. Posebice kako se ne bi dogodile negativne okolnosti koje bi mogle utjecati na ponovno počinjenje kaznenih djela. Ovaj se rad bavi procesom unutar zatvorskih institucija odnosno složenim procesom koji bi u pravilu rezultirao resocijalizacijom zatvorenika i njegovim osposobljavanjem za primjereno društveno funkcioniranje. |
Abstract (english) | The aim of this paper is to investigate the concept of imprisonment, treatment of prisoners and the concepts of resocialization and rehabilitation, and to provide an overview of forms of resocialization in penal institutions and to show the approach to punishment in the Republic of Croatia and some European countries. Imprisonment is cited as the rightful response of society and as the best warning to perpetrators so that they stop committing crimes, but also as one of the best and most effective ways of fighting crime. With the increased use of imprisonment as a mean of criminal justice, academic interest in the study of prison life has increased in many countries and has led to a re-examination of the use of certain concepts of location use, space, architecture and gender and ethnicity, law, politics and economic opportunity. In today's (post)modern world, the prison population is constantly increasing. Crime is an inevitable social phenomenon that is widespread in every society, even in Croatian society, so the question arises as to the effectiveness of unconditional prison sentences as a sanction for perpetrators of criminal acts. The purpose of prison is stated to be the rehabilitation of criminals, and its goal is to change behavior and attitudes so that when the criminal is released from prison, they can live in freedom in accordance with the laws and norms of society. Being released is a shock for individuals, especially those who have served a long prison sentence, because the person should adjust to returning to the community. In most countries, the prisoner population, after leaving prison, experiences a certain exclusion and rejection from the wider social community, and as such often ends up on the margins or as repeat prisoners. For such a social group of people, it is important to provide the possibility of resocialization and rehabilitation through the criminal justice system, so that they can abide by the law and co-exist in social communities when they leave. One of the most important points is the motivation of prisoners when accessing the treatments offered within the prison. In addition, it is necessary to encourage high-quality cooperation between different systems of the state legislative framework with other institutions in order to facilitate the return of ex-prisoners to society. Especially so that negative circumstances do not occur that could affect the re-commitment of criminal acts. This paper deals with the process within prison institutions, that is, the complex process that should result in the resocialization of prisoners and their training for appropriate social functioning. |