| Abstract | Osnovni cilj ovog rada bio je provjeriti odnos između teorije i prakse, dakle pravnih i
samoregulacijskih akata i etike s jedne strane, te s druge strane vidjeti kako je stanje glede
poštivanja prava na zaštitu identiteta djece u samoj praksi. U istraživanje se krenulo s
pretpostavkom da se pravo na zaštitu identiteta djece ne poštuje u dovoljnoj mjeri u
najčitanijim hrvatskim dnevnim novinama- Jutarnjem listu, Večernjem listu i 24 sata.
Istraživanje je provedeno metodom kvantitativne analize sadrţaja. Analizom su obuhvaćene
najčitanije hrvatske dnevne novine - Jutarnji list, Večernji list i 24 sata u razdoblju od 1. do
30. travnja 2013. godine, te je ukupno analizirano 535 novinskih priloga. Istraživanje je
pokazalo kako se identitet djece u tekstu u većini slučajeva štitio, međutim u32,1% slučajeva
identitet djece bio je otkriven iako je trebao ostati zaštićen, te je bio prisutan prilično visok
broj slučajeva (18,3 % slučajeva) kada se djetetov identitet otkrivao kroz navođenje podataka
o imenu, prezimenu i dobi djeteta. Primijećeno je i kako se dosta često otkrivao identitet
roditelja, što vodi ka neposrednom otkrivanju identiteta djeteta, kao i to da roditelji (posebice
poznati i slavni) sve češće sami otkrivaju identitet svoje djece kroz objavljivanje na
društvenim mrežama s kojih novinari preuzimaju fotografije i stvaraju priče. Identitet djece na
fotografijama najčešće se štiti one prikazivanjem djece na fotografijama, što je bio slučaj u 45,4
% priloga kada je na fotografiji bio netko drugi, izostavljanjem fotografije (u 11,8 %
slučajeva), dok se kroz korištenje određenih grafičkih oblika za zaštitu identiteta, identitet
djece štitio u 11,4 %priloga. Kada se radi o djeci u medijima, novinari su dužni štititi identitet
djece ne samo formalno, već moraju paziti da ne otkriju druge podatke preko kojih bi se
moglo doznati o djetetovom identitetu. |
