| Abstract | Tema ovog rada je kako su i zašto historiografi Tacit u svojim Analima i Svetonije u Životima 12 careva prikazali iznimno negativno rimskog cara Tiberija. Tiberije je do dolaska na vlast bio uspješni vojskovođa pod carem Augustom. Nakon smrti nekoliko Augustovih nasljednika, Tiberije postaje prijestolonasljednik i posvaja Germanika po Augustovoj zapovijedi. Tacit i Svetonije imaju dosta dobro mišljenje o Tiberiju kao vojskovođi, ali to mišljenje se naglo mijenja njegovim dolaskom na vlast. Autori mu prvo pripisuju ubojstvo potencijalnog konkurenta Agripe Postuma, a Tacit posebno naglašava Tiberijevu prijetvornost kroz čitavu vladavinu. Također, oba autora ističu da je Tiberije bio ljubomoran na Germanika, koji je bio iznimno popularan i kod Tacita je opisan idealistički. Autori krive Tiberija da je preko legata Pizona dao ubiti Germanika koji umire pod sumnjivim okolnostima, ali nisu postojali nikakvi dokazi za to, već samo glasine. Oba djela obiluju anegdotama gdje Tiberije biva ocrnjen i rijetko se ističu njegove pozitivne osobine. Jedna od najvažnijih tema za Tiberijeve vladavine bila su suđenja za izdaju. Tacit se posebno posvetio opisivanju ovih slučajeva, ali je vidljiva poprilična subjektivnost i često optuživanje Tiberija za nešto za što nije mogao biti kriv. Tiberije ostaje bez prijestolonasljednika i sina Druza 23. godine, a kasnije će se ispostaviti ga je dao ubiti Sejan, prefekt pretorijanaca i Tiberijev blizak suradnik. Tiberije za to nije znao te se povukao na otok Capri. Budući da je bio na otoku, Tiberijev jedini izvor informacija bio je Sejan koji stječe iznimnu političku moć u Rimu i progoni vlastite neprijatelje. Tiberija 31. godine saznaje za njegovu urotu i daje ga ubiti, a Makron preuzima njegovu poziciju. Ispostavilo se da je novi prefekt još gori od svog prethodnika i Rim doživljava još progona, dok Tiberije boravi izoliran na otoku. Njegova izolacija potaknut će mnoge glasine o njegovoj perverznoj naravi, što ističu oba autora, a posebno Svetonije. Tiberije umire 37. godine pod nejasnim okolnostima, a nasljeđuje ga Kaligula koji se uz pomoć Makrona uspio izboriti za taj položaj. Historiografija je dugo pamtila ovakav portret cara Tiberija prezentiran od velikog historiografa Tacita i Svetonija. Ipak, u 19. i 20. stoljeću car biva donekle rehabilitiran i djela su sagledana kritičnije. Njihov portret Tiberija, makar osporavan, svejedno ostaje relevantan i danas |
