Ovaj se diplomski rad bavi odabranim hrvatskim operama nacionalno-povijesne tematike, skladanima u drugoj polovici 19. i u 20. stoljeću. To su opere: Porin (1851.) Vatroslava Lisinskog, Mislav (1870.), Ban Leget (1872.) i Nikola Šubić Zrinjski (1876.) Ivana pl. Zajca te Mila Gojsalića (1952.) i Petar Svačić (1971.) Jakova Gotovca. Autorica polazi od teze da su povijesni događaji svjesno odabirani za teme opera s krajnjim ciljem potvrđivanja nacionalnog identiteta, povijesnog kontinuiteta i/ili kao integracijsko sredstvo. Smatra kako su opere relevantan izvor za istraživanje jednog segmenta izgradnje, razvoja i recepcije ideje nacionalnog jer je kazalište bilo forum javnog iznošenja stavova i svjetonazora.