NORMATIVNI TEMELJI MEĐUNARODNE PRAVEDNOSTI

disertacija

• Naslov (engleski): THE NORMATIVE FOUNDATIONS OF INTERNATIONAL JUSTICE
• Autor: Tvrtko Jolić
• Mentor: Josip Talanga (mentor)
• Član povjerenstva: Tomislav Janović (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Elvio Baccarini (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Josip Talanga (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Fakultet hrvatskih studija; Zagreb
• Datum i država obrane: 2010-06-21, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Filozofija
• Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC): 14 - Filozofski sustavi i gledišta

Sažetak

U prvom dijelu disertacije zastupa se teza da je međunarodna pravednost moguća i u svijetu u kojemu ne postoji središnji autoritet koji bi imao ovlasti provoditi ta načela. Razmotrena su dva argumenta teorije političkog realizma kojima je cilj pokazati da je primjena moralnih načela i načela pravednosti ograničena isključivo na područje unutar države. Prvi realistički argument tvrdi da u međunarodnim odnosima, prema analogiji s Hobbesovim prirodnim stanjem na individualnoj razini, vlada anarhija u kojoj državama nije racionalno pridržavati se načela pravednosti budući da ne postoji jamstvo da će ih se i druge države pridržavati. Ova analogija nije održiva zbog razlika koje postoje između aktera na međunarodnoj i individualnoj razini. Razina nesigurnost međunarodnih odnosa manja je u odnosu na nesigurnost prirodnog stanja što omogućava uspostavu suradnje među državama, što podržavaju i neki nalazi s područja teorija igara. U nastavku su odbačena dva opravdanja za drugi realistički argument koji polazi od teze da je nacionalni interes vrhovna vrijednost na kojoj države temelje svoje ponašanje na međunarodnoj razini. U središnjem dijelu disertacije razmotren je kontraktualistički pristup normativnom utemeljenju međunarodne pravednosti. Kombinirajući neke uvide iz Rawslova prava naroda sa Scanlonovim pristupom utemeljnju morala pokušano je pokazati da je sadržaj načela pravednosti određen skupom načela koje ni jedan akter međunarodnih odnosa ne bi mogao razložno odbaciti kao temelj za informirani, neprisiljeni, opći sporazum. U idealnoj teoriji stranke sporazuma su predstavnici država kojima se u okviru neidelne teorije pridružuju i predstavnici ostali aktera međunarodnih odnosa, a to su međuvladine i nevladine organizacije 208 i multinacionalne korporacije. U oba slučaja stranke će se dogovoriti oko načela pravednosti koje se temelje na poštivanju temeljnih ljudskih prava. Posebna pozornost je posvećena ulozi demokratskih prava koja imaju dvostruku ulogu: unutar države ona predstavljaju jamac poštivanja ostalih prava dok na međunarodnoj razini jamče stabilnost međunarodnog poretka koja je utemeljena na ideji demokratskog mira. U završnom dijelu disertacije na primjeru međunarodne distributivne pravednosti izloženi su argumenti kojima je cilj pokazati da obveze koje proizlaze iz načela međunarodne pravednosti nisu nužno iste kao obveze koje proizlaze iz načela pravednosti za domaće društvo. Za razliku od autora koji zastupaju tezu da se egalitarna načela distributivne pravednosti kakva vrijede za domaće društvo primjenjuju i na globalnoj razini, ovdje se brani Rawlsova teza da bi se akteri međunarodnih odnosa sporazumjeli oko manje zahtjevnog načela koje utjelovljuje dužnost pomoći. Cilj ovog načela je uspostava pravednog društvenog i političkog poretka unutar svakog društva koje čini međunarodnu zajednicu.

Sažetak (engleski)

In the first part of the thesis it is argued that international justice is, indeed, possible even in a world in which there is no central authority vested with the power to enforce the principles that inform it. Two arguments put forward by the theory of political realism that are designed to demonstrate that the application of moral principles and the principles of justice is confined to the territory inside a state are considered. The first realistic argument claims that international relations, by analogy with Hobbes's state of nature at the individual level, are governed by anarchy which makes it irrational for states to observe the principles of justice since there are no guarantees that they will be observed by other states. However, this analogy is unsustainable due to the differences that exist between agents on the international and individual levels. Compared to the insecurity of the state of nature, the level of insecurity of international relations is lower, which makes it possible for co-operation between states to be established. This is additionally corroborated by some findings of the game theories. The paper goes on to refute second justification laid down in support of the second realistic argument that builds on the proposition that national interest is the supreme value upon which states rely in their behaviour on the international level. The central part of the thesis is dedicated to the contractualist approach to the normative foundation of international justice. By combining some insights ensuing from Rawls's Law of People with Scanlon's approach to the foundation of ethics it attempts to show that the contents of the principle of justice is determined by a group of principles that no agent participating in international relations could reasonably refute as the basis for an 210 informed, uncoerced, general agreement. In an ideal theory parties to an agreement involve state representatives that within the framework of non-ideal theory are joined by representatives of other agents of international relations, i.e. intergovernmental and nongovernmental organisations and multinational corporations. In both cases the parties will agree on the principles of justice based on respect for basic human rights. Special attention is paid to democratic rights that play a double role: at the state level they guarantee that other rights will be observed, while at the international level they safeguard the stability of the international order based on the idea of the democratic peace. The closing part of the thesis uses the example of international distributive justice to present the arguments designed to show that the obligations ensuing from the principle of international justice do not necessarily correspond to the obligations ensuing from the principle of justice as it applies to domestic society. In contrast to the proponents of the thesis that the egalitarian principles of distributive justice that apply to domestic society also apply at the global level, the paper argues in favour of Rawls's proposition that the agents involved in international relations would agree on a less demanding principle that embodies the duty of assistance. This principle is aimed at establishing a just social and political order within each society that forms part of the international community.

• Ključne riječi: pravda; filozofija; Rawlsova teza
• Ključne riječi (engleski): Rawls's Law
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:111:187817
• Studijski program: Naziv: Filozofija; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski doktorski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija (dr.sc.phil.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2019-05-06 13:00:18