NIETZSCHEOVA KRITIKA MORALA: PROBLEM GENEALOGIJSKOG TUMAČENJA MORALA

disertacija

• Autor: Ksenija Grubišić
• Mentor: Josip Talanga (mentor); MBZ: 3366
• Član povjerenstva: Josip Kregar (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Josip Talanga (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Jure Zovko (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Fakultet hrvatskih studija; Zagreb
• Datum i država obrane: 2012-05-04, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Filozofija
• Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC): 14 - Filozofski sustavi i gledišta

Sažetak

Etika je filozofija morala ili filozofsko razmišljanje o moralu, moralnim problemima i moralnim sudovima. Njezin predmet je, najopćenitije rečeno, ljudsko djelovanje i to moralno relevantno djelovanje, te različiti oblici moralnog argumentiranja, obrazloženja i opravdanja morala. Kao filozofska disciplina etika potječe još od Aristotela, koji je prvi eksplicitno razlikovao teoretsku, praktičnu i poetičku filozofiju. Također se može reći da je predmet etičkog promišljanja stalni međuodnos morala i moralnosti.1 Ta definicija pretpostavlja razlikovanje morala i moralnosti, pa zato u nastavku objašnjavam tu razlik

Sažetak (engleski)

To what extent the Nietzsche’s approach to morality is original depends actually on the originality of his genealogical method. The »Originality« of approach is reflected in a different reflection of moral values, from which arises different requirements to the ethics, but also to the man. One of these requirements is the requirement for the re-evaluation of all values, which at the same time emphasizes the essential feature of man as evaluating/judging human being. Using the genealogy of morality, he tried to justify the prominent moral imperative here formulated as a requirement for establishing a hierarchy of values. To determine the origin of the moral values of good and evil, the origin of conscience, guilt, and responsibility means to observe their conditionality, their variability and on the basis of this, to interpret their (non)generally sense. For Nietzsche, the meaning depends on how the will is interpreted and it tries to interpret their meaning using the will to power. Out of such a different interpretation of will then necessarily arises a need to re-evaluate the current sense, or the need for perspectivism. The perspectivism points out the Nietzsche’s distinctive interpretation of delusions and values of morality (and metaphysics). The mentioned distinction is important because it shows that in the thesis that every morality is a delusion is not shown the Nietzsche’s main complaint against the contemporary morality, nor that on the basis of this claim leads to the conclusion of non-binding of all moralities.

• Ključne riječi: etika
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:111:133896
• Studijski program: Naziv: Filozofija; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski doktorski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija (dr.sc.phil.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2019-05-06 13:40:28