Sažetak | Tema ovoga diplomskog rada je djelovanje protonotara Jurja Plemića u hrvatskoj
staleškoj politici, kako je osobno kao i kroz svoju kraljevinsku funkciju utjecao na formiranje
politike hrvatskoga plemstva od 1690. do 1713. godine, te na koji je način niže plemstvo,
predvođeno spomenutim protonotarom činilo vladajuću strukturu Hrvatskoga Kraljevstva
toga razdoblja. Niže i srednje plemstvo, koje se počelo uzdizati sredinom 17. stoljeća, te je
činilo birokratski aparat obavljajući ključne kraljevinske službe, predstavljalo je političku
„konkurenciju“ starom zemljoposjedničkom plemstvu. Upravo su pripadnici tog plemstva, iz
kojeg je dolazio i Juraj Plemić, bili nositelji političkog života Kraljevine. Funkcije koje su
obavljali isključivo pripadnici nižega plemstva bile su podbanska, podžupanska,
protonotarska i blagajnička, a ovaj rad će pokazati da velikaši poput bana, zagrebačkoga
biskupa ili drugih pripadnika utjecajnih obitelji, nisu mogli kontrolirati politički život
Kraljevine bez suradnje s njenim institucijama koje je obavljalo niže plemstvo. Neki su
hrvatski velikaši, poput bana i zagrebačkoga biskupa, iskoristili taj „politički kapital“ nižeg
plemstva te ga u skladu s interesima habsburške dinastije „preusmjerili“ prema Bečkom
dvoru, dok su se drugi, ostavši „uskraćena“ političkog utjecaja na donošenje kraljevinskih
odluka „podvrgnuli“ savezništvu s ugarskim velikašima. Stoga, niže je plemstvo, sa svojim
glavnim i najutjecajnijim predstavnikom protonotarom Jurjem Plemićem, odigralo ključnu
ulogu u raspletu političkih zbivanja koji su se odvijali na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće unutar
Hrvatskog Kraljevstva, a indirektno i u široj ugarskoj zajednici. |