U današnjem multikulturalnom svijetu, kako ga mnogi vole nazivati, susrećemo se s poimanjem i ponovnim propitivanjem mnogih pojmova. Jedan od njih zacijelo je i pojam kulture i kulturnoga identiteta koji teži za rekonstrukcijom i novim otkrivanjem. Govor o kulturi tako je ujedno i govor o čovjeku koji živi, ali i postaje dionikom određene kulture stvarajući je i mjenjajući. Kultura je tako svojstvena čovjeku, a čovjek kulturi. Pojam kultura „označuje sve ono čime čovjek izgrađuje i razvija mnogostruke svoje društvene i tjelesne darove te nastoji da spoznajom i radom sebi podvrgne svijet; ... konačno, tokom vremena izražava, saopćuje i čuva u svojim djelima velika duhovna iskustva i težnje da služi napretku mnogih, dapače i cijelog čovječanstva“ (Gaudium et spes, 54). Edward Tylor kulturu definira kao „složenu cjelinu, koja uključuje znanje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, običaje i sve druge sposobnosti i navike koje je čovjek stekao kao član društva“ (Kale 2003: 40).