Biopolitike izbjeglištva i tražitelja azila

diplomski rad

• Naslov (engleski): Biopolitics of refugeeness and asylum seekers
• Autor: Edvin Damjanić
• Mentor: Anita Dremel (mentor)
• Član povjerenstva: Renato Matić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Dario Pavić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Anita Dremel (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Fakultet hrvatskih studija; (ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU); Zagreb
• Datum i država obrane: 2017-05-23, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Sociologija

Sažetak

U posljednjih trideset godina u postmodernim zapadnim liberalnim društvima, sukladno porastu broja tražitelja azila pojačan je istraživački interes za pojavu izbjeglištva i (ne)regularnih migracija. Problem izbjeglištva u političkom diskursu postaje sve značajnija i relevantnija tema na kojoj se kreiraju javne politike i politički programi. Pod pritiskom globalizacijskih procesa, sve veće nejednakosti, siromaštva, političke nestabilnosti i sukoba, sve veći broj ljudi u namjeri da zaštiti goli život prisiljeno je napustiti svoje domove. U okviru globalnog neoliberalnog poretka kojeg Hardt i Negri određuju kao Imperij, odvija se trijumf "kraja povijesti" u kojem kategorija života predstavlja temelj političke legitimacije. Autor u radu problematizira izbjeglištvo iz perspektive biopolitičke teorije i nudi kritičku interpretaciju izbjeglištva i pojave tražitelja azila. Analiza izbjeglištva kreće od općih pojmova poput biopolitike, biomoći, suvereniteta, dispozitiva, diskursa, postmodernizma i neoliberalizma do posebnih poput biopolitika izbjeglištva, postmodernog humanitarizma i golog života izbjeglica i tražitelja azila u izvanrednom stanju. Od Foucaulta do Agambena, problematiziranje biopolitike kao dominantnog oblika politike u postpolitičko doba omogućuje nam da kritičkom analizom izbjeglištva postavljamo pitanja o modernom političkom poretku temeljenom na trojstvu suverenitet-teritorij-nacija. Izbjeglištvo kao liminalni društveni fenomen u biopolitičko doba ukazuje na sve proturječnosti i ograničenja suvremenih liberalnih demokracija i pred nas postavlja zahtjev za novom političkom filozofijom, (re)konstrukcijom ideje političke zajednice i subjektiviteta te nas primorava na redefiniranje pojmova poput slobode i ljudskih prava.

Sažetak (engleski)

During the last thirty years in the postmodern Western liberal societies, according to the rise in the number of asylum seekers, there has been an increase in the scientific interest in the phenomenon of refugeeism and (ir)regular migrations. The problem of refugeeism is gaining prominence in political discourse, so public policies and political programs are created with it in mind. Due to the pressure of globalization processes, rising inequality, poverty, political instability and conflict, a rising number of people is forced to abandon their homes to protect their bare lives. In the context of the global neoliberal order, defined by Hardt and Negri as an Empire, the triumph of "the end of history" is taking place, and the category of human life presents the basis of political legitimacy. In this work, the author problematizes refugeeism from the perspective of biopolitics theory and offers a critical interpretation of refugeeism and the phenomenon of asylum seekers. Analysis of refugeeism starts with general notions of biopolitics, biopower, sovreignty, dispositives, discourse, postmodernism and neoliberalism and moves onto specific notions such as biopolitics of refugeeism, postmodern humanitarianism and the bare lives of the refugees and asylum seekers in a state of emergency. From Foucault to Agamben, the problematizing of biopolitics as a dominant form of politics in the postpolitical age enables us to critically analyze refugeeism and ask questions about the modern political order, which is based on the triad of sovereigntyterritory-nation. Refugeeism as a liminal social phenomenon in the age of biopolitics, is indicative of allcontradictions and limitations of contemporary liberal democracies and it requires a new political philosophy, a (re)construction of the idea of political community and subjectivity, and it forces us to redefine notions such as freedom and human rights. Keywords

• Ključne riječi: biopolitika; biomoć; diskurs; dispozitiv; goli život; postmodernizam; neoliberalizam; suverenitet; Imperij; izvanredno stanje; politička zajednica; subjektivitet; sloboda; izbjeglištvo; tražitelji azila.
• Ključne riječi (engleski): biopolitics; biopower; discourse; dispositive; bare life; postmodernism; neoliberalism; sovereignty; Empire; state of emergency; political community; subjectivity; freedom; refugeeism; asylum seekers.
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:111:160552
• Studijski program: Naziv: Sociologija (jednopredmetni); Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra sociologije (mag. soc.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Pristup korisnicima matične ustanove
• Datum i vrijeme pohrane: 2017-05-31 07:58:55