Naslov EPIKUROVSKA EPISTEMOLOGIJA Naslov (engleski) EPICUREAN EPISTEMOLOGY Autor Ana Gavran Miloš Mentor Filip Grgić (mentor)Član povjerenstva Josip Talanga (predsjednik povjerenstva)Član povjerenstva Filip Grgić (član povjerenstva)Član povjerenstva Snježana Prijić-Samaržija (član povjerenstva)Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Zagrebu Datum i država obrane 2010-12-17, Hrvatska Znanstveno / umjetničko HUMANISTIČKE ZNANOSTI Univerzalna decimalna klasifikacijaUDC ) 14 - Filozofski sustavi i gledišta Sažetak Predmet ovoga doktorskog rada jest interpretacija osnovnih postavki epikurovske epistemologije. Prvo poglavlje raspravlja o općem okviru unutar kojeg se javlja Epikurov pristup problemu znanja. Taj pristup karakterizira zaokupljenost problemom kriterija koji proizlazi iz nastojanja da se odgovori na skeptički izazov. Kod Epikura skeptički izazov dolazi iz demokritovskog skepticizma. Tvrdi se da je Epikurov cilj pokazati da je moguće imati znanje o objema realnostima i to tako da opažaji služe kao znakovi na temelju kojih je opravdano izvesti zaključak o postojanju atoma, a atomizam se onda pokazuje kao jedino moguće objašnjenje slike svijeta kakva postoji na temelju iskustva. Drugo se poglavlje bavi opažajima i objašnjenjem teze da su svi opažaji istiniti. Poglavlje je podijeljeno na dva dijela jer se tvrdi da Epikur brani tezu o istinitosti svih opažaja kroz dvije argumentacijske linije: prvu, neovisnu o atomizmu i drugu utemeljenu u atomističkoj teoriji. Potom se prelazi na teoriju opažanja koja je utemeljena na atomističkoj teoriji. Budući da opažaji u tom procesu potpuno pasivno reagiraju na vanjski podražaj, uvijek se potpuno poklapaju sa svojim uzrokom. Na temelju toga tvrdi se da je sadržaj opažanja nekonceptualan, dok je sadržaj vjerovanja konceptualan. Treće poglavlje donosi raspravu o pretpojmovima. Pretpojmovi predstavljaju zapamćene slične opažaje određenog tipa predmeta i stoga omogućavaju da se sistematizira sadržaj dan u opažaju. Iz toga onda proizlazi i funkcija pretpojmova kao kriterija istinitosti jer vjerovanje u kojem pretpojam nije upotrijebljen na ispravan način neće biti istinito. Četvrto poglavlje posvećeno je epikurovskoj znanstvenoj metodologiji. Tvrdi se da epikurovska zamisao da opažaji služe kao znak onoga što je nedostupno opažanju pokazuje da su epikurovci bili uspješni u svojem pokušaju opravdanja atomizma. Znanstveni doprinos sastoji se u nekoliko teza koje predstavljaju novinu u odnosu na postojeće rasprave: (a) sadržaj opažanja u epikurovskoj filozofiji može se shvatiti kao nekonceptualan te njezina obrana pozivanjem na suvremene rasprave o nekonceptualnom sadržaju; (b) zamisao da su svi opažaji istiniti može obraniti od cirkularnosti tako da se razlikuje apriorni i atomistički način argumentacije; (c) rasprava o ulozi pretpojmova u konceptualizaciji vjerovanja.
Sažetak (engleski) The focus of my thesis is Epicurean epistemology. Epicurean epistemology is based the thesis according to which all perceptions are true obliging himself to empiricism. However his strong epistemological empiricism is combined with and even defended through atomistic theory, according to which the knowledge of the real structure of the world goes beyond the scope of our experience. In the thesis I shall examine the way Epicurean epistemology solves this problem of incompatibility between empiricism and atomism. Epicurus solution is based on establishing the means by which knowledge can be gained, that is, the criteria of truth. Epicurus held that there are three separate criteria: perceptions, preconceptions and feelings. In the first chapter I introduce the term ‘criterion’ and explore the general context in which the debate about the criterion of truth. I argue that Epicurus’ main motivation lies in the kind of atomistic skepticism according to which phenomenal knowledge is impossible. In the second chapter I explore the first criterion of truth, perceptions, and examine interpretations of the central claim that all perceptions are true. The chapter is divided in two parts since I shall argue that Epicurus offers two different lines of argument to support the thesis that all perceptions are true. The first claims that unless we accept that all perceptions as true, knowledge will be impossible. The second defense the incorrigibility of perception on the basis of atomistic theory of perception (eidolic theory). In the third chapter I explore preconceptions, the second criterion of truth. I argue that the process of formation is purely empirical since they are produced through repeated perceptions of individual instances of a particular type of thing. Given this, preconceptions are the means by which we recognize types of object, and as such are fundamental to Epicurus’ account of how we gain knowledge of things. Besides this function, I shall argue that by preconceptions we engaged in the process of interpretation of perceptual content, its conceptualization which in the end enables us to form beliefs. In the last chapter I discuss Epicurus’ methods of testing beliefs. Beliefs about observable objects are tested by direct perception through the methods of witnessing or nonwitnessing. By establishing methods of counterwitnessing and non-counterwitnessing for testing beliefs about what is hidden from direct perception, Epicurus show the way in which we infer about the existence of atoms and other non-evident things on the grounds of perception.
Ključne riječi
epikurovska epistemologija
Ključne riječi (engleski)
Epicurus
Epicurean epistemology
perception
preconception
empiricism
atomism
the criterion of truth
knowledge
incorrigibility of perceptions
eidolic theory
truth
falsehood
beliefs
testing beliefs
evident things
methods for testing beliefs
non-evident things
witnessing
non-witnessing
counterwitnessing
non-counterwitnessing.
Jezik hrvatski URN:NBN urn:nbn:hr:111:519086 Studijski program Naziv: Filozofija Vrsta resursa Tekst Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Otvoreni pristup Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2019-05-07 12:14:44
