| Sažetak | Ovaj završni rad bavi se nestankom najpoznatije ruske vladarske dinastije,
dinastije Romanov, s povijesne scene.
Dinastija Romanov na vlast je došla 1613. godine i vladala Rusijom sljedećih
tristotinjak godina. Od Mihajla Romanova kao prvog vladara Romanovih, preko
najpoznatijih vladara poput Petra Velikog i carice Katarine Velike, sve do
posljednjeg cara Nikole II., Rusija se kroz mnogobrojne reforme, boljih ili lošijih
rezultata, oblikovala u ogromno carstvo koje je dobilo status europske velesile.
Ruski carevi i carice najpoznatiji su po svojoj autokratskoj vladavini, koja je bila
naglašenije apsolutistička od njihovih europskih suvremenika. Rusija je sustav
kmetstva zadržala dulje nego ikoja druga država u Europi, što ju je kočilo u mnogim
stvarima, no kada bi netko od careva i htio poboljšati stanje, rusko se plemstvo
odmah pobunilo, kao što je bio slučaj kod Katarine Velike koja je razmišljala o
emancipaciji kmetova, no stanje u državi dalo joj je do znanja kako to nije moguće,
tj. da u onom trenutku sloboda seljaka i njihova prava ne bi trebali biti prioritet
Ruskog Carstva. Kasniji događaji, pod čime se misli na Februarsku i Oktobarsku
revoluciju, pokazali su koliko su zapravo ruski vladari imali moći u svojim rukama,
istu ne koristeći za riješavanje neophodnih gospodarskih i socijalnih problema, a
previše se fokusirali na položaj Ruskog Carstva u svijetu |
