NACIONALNO-POVIJESNE OPERE 19. STOLJEĆA U NACIONALNIM POKRETIMA NENJEMAČKIH NARODA HABSBURŠKE/AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE

disertacija

• Naslov (engleski): 19 TH-CENTURY NATIONAL-HISTORICAL OPERAS IN THE NATIONAL MOVEMENTS OF NON-GERMAN NATIONS IN THE HABSBURG/AUSTRO-HUNGARIAN EMPIRE
• Autor: Petra Babić; MBZ: 46520000569
• Mentor: Stanislav Tuksar (mentor)
• Član povjerenstva: Darko Vitek (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Viktoria Franić Tomić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Tomaš Slavicky (član povjerenstva); MBZ: 21722610499
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Fakultet hrvatskih studija; Zagreb
• Datum i država obrane: 2023-06-29, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Povijest
• Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC): 94(497.5) - Povijest Hrvatske

Sažetak

Polazeći od teza kako je svijest o zajedničkoj prošlosti imala iznimnu važnost u
procesu oblikovanja nacionalnog identiteta te kako je opera kao forma (a time i
nacionalno-povijesna opera kao njezin podžanr) imala iznimno snažan utjecaj na društvo u 19. stoljeću, cilj je ovog istraživanja otkriti i predstaviti na koji je način u nacionalnim pokretima
nenjemačkih naroda u Habsburškoj Monarhiji putem nacionalno-povijesnih opera širena ideja
o zajedničkoj prošlosti; zatim kako su u njihovim libretima tretirana politička pitanja koja su
bila aktualna u vremenu nastanka opere; te kakva je bila njihova recepcija kod publike. Predmet su ovog istraživanja dvije hrvatske opere: Nikola Šubić Zrinjski (1876.) Ivana
Zajca i Porin (1851./1897.) Vatroslava Lisinskog; dvije mađarske opere: Hunyadi László
(1844.) i Bánk bán (1861.) Ferenca Erkela te dvije češke opere: Brandenburžani u Češkoj
(1863./1866.) i Libuše (skladana 1872., praizvedena 1881.) Bedřicha Smetane. Rad je podijeljen na četiri poglavlja, pri čemu se temi istraživanja pristupa kroz tri
veće cjeline: analizu razvoja historiografskih narativa i odnosa historiografije i libretâ, analizu
samih libretâ te analizu recepcije. U poglavlju "Nacionalni pokreti i kultura u razdoblju 1840-ih – 1870-ih godina" predstavljeni se povijesni i kulturološki konteksti razdoblja u kojem je ovih šest opera nastalo
u Kraljevinama Hrvatskoj, Ugarskoj i Češkoj. U poglavlju "Razvoj historiografskih narativa" analizirana je historiografija o događajima koji su teme opera te odnos između
historiografskog diskursa i opernih libretâ. U poglavlju Analitička razmatranja libreta" najprije je predstavljeno kako su aktualne političke teme (kritika vlasti, legitimitet vlasti, pitanje autonomije i državnih prava te pitanje nacionalne opstojnosti) bile metaforički
prikazane u opernoj radnji. Zatim je prikazano kako su načini na koje su bili oblikovani likovi
junaka, neprijatelja i kolektivni lik naroda služili tome da se definira što nacija jest i što ona
nije te da se postavi opreka "mi" i "oni" između pripadnika pojedine nacije i onih koji su
percipirani kao "drugi". U poglavlju "Recepcija" prikazuje se kako je publika prihvatila
pojedinu operu po praizvedbi te je naznačeno kakav je status ona stekla ili zadržala u
percepciji publike u razdoblju trajanja Austro-Ugarske Monarhije, do 1918. godine. Na kraju dolaze zaključci proizašli iz istraživanja.

Sažetak (engleski)

The theatre, including the opera theatre, had an extremely important social function in the
nineteenth century - it was a place of gathering (theatres of the nineteenth century, unlike the
aristocratic theatres of earlier periods, were accessible to everyone who could afford a ticket, regardless of the social class they belonged to), a place of cultured entertainment and a place
for the transmission and exchange of ideas. In that period, the opera theatre played a central
role in the spread of the national idea, and just attending a performance of a patriotic opera
sometimes represented a subversive expression of political agreement with the national idea, while the performance of arias and choruses with a patriotic message outside the context of a
theatrical performance represented one form of the expression of a political attitude. Some
historians believe that the opera was the most important cultural institution of the nineteenth
century, and the intellectuals of the nineteenth century believed that it had the potential to
morally improve, educate and mobilize the audience (especially in the context of engendering
activist involvement in the national movement). Its social function was particularly important
in the Habsburg Empire because, while the expression of particular patriotism or national
aspirations in the political sphere was not acceptable, Prince Metternich allowed for the
expression of cultural autonomy and the existence of so-called cultural nationalism (and a
similar attitude was maintained even after his dismissal in 1848) because he believed that
particularistic, or even separatist, aspirations would thereby be "deflated" and would not cross
over into the political sphere and thus potentially threaten the stability of the state. The author believes that national-historical operas were particularly important i

• Ključne riječi: nacionalno-povijesne opere; funkcija zajedničke prošlosti u formiranju nacionalnog identiteta; formiranje nacionalnog narativa; Kraljevina Hrvatska; Kraljevina Ugarska; Kraljevina Češka
• Ključne riječi (engleski): national-historical operas; function of shared past in the formation of national identity; formation of national narrative; Kingdom of Croatia; Kingdom of Hungary; Kingdom of Bohemi
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:111:524335
• Datum promocije: 2023
• Studijski program: Naziv: Povijest; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski doktorski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje povijest (dr.sc.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2023-09-26 11:42:46