| Sažetak | Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos strategija suočavanja sa stresom, lokusa kontrole i odanosti organizaciji kod zaposlenika. Sudionici istraživanja bili su osobe koje su trenutno u radnom odnosu na području Republike Hrvatske. Podaci su prikupljeni putem online upitnika koji se sastojao od skraćene verzija COPE upitnika (Carver, 1997), Rotterove ljestvice unutrašnjeg naprama izvanjskom mjestu kontrole (Rotter, 1966) i Skale organizacijske odanosti (Meyer i sur.1993). Analiza je provedena na uzorku od 131 sudionika, raspona dobi od 20 do 62 godine ( C = 33). S obzirom na spol, sudjelovalo je 38 muškaraca (29%), 92 žene (70,02%) te jedna osoba koja se nije izjasnila po pitanju spola (0,6%). Sudionici su bili zaposlene osobe, a njih 9 (7%) se izjasnilo kao student/ica zaposlen/a na puno radno vrijeme. Rezultati su pokazali da sudionici pretežito koriste strategije usmjerene na problem i emocije te blago naginju vanjskom lokusu kontrole i afektivnoj odanosti naspram ostalih strategija suočavanja te odanosti. Rezultatima se utvrdilo da postoje značajne negativne, ali niske povezanosti strategija izbjegavanja i onih usmjerenih na emocije s afektivnom odanosti, a povezanost strategija usmjerenih na problem je značajna i pozitivna, ali niska. Povezanost ljestvice lokusa kontrole i afektivne odanosti je značajna negativna i niska, a njegova povezanost s instrumentalnom odanosti se pokazala značajnom, pozitivnom, ali jako niskom. Odnosno, osobe unutarnjeg lokusa kontrole iskazivale su višu afektivnu odanost i nižu instrumentalnu odanost. Druge korelacije nisu bile značajne. Po pitanju predviđanja, pokazali su se značajnim samo prediktori afektivne odanosti, točnije strategije usmjerene na problem i emocije. Drugi se prediktori nisu pokazali značajnima za niti jednu od istraživanih komponenti odanosti.
Zaključno, nisu potvrđene sve hipoteze koje su postavljene, ali se može reći da osobe koje iskazuju unutarnji lokus kontrole, češće koriste strategije usmjerene na problem, a manje one usmjerene na emocije i izbjegavanje, u prosjeku češće iskazuju višu razinu afektivne odanosti organizaciji. Rezultati istraživanja pružaju uvid u povezanost strategija suočavanja sa stresom, lokusa kontrole i organizacijske odanosti, što može biti korisno za unapređenje praksi u organizacijama. Razumijevanje ovih odnosa može doprinijeti boljim intervencijama za zadržavanje i motivaciju zaposlenika. |
