| Sažetak | Komunikacija postoji od kada postoji i čovječanstvo. Od najranijih početaka, ljudi komuniciraju. Pisanjem znakova na kamenu, ostavljanjem poruka od lišća i granja, dimnim signalima, govorom, rukama, nogama, licem, odjećom, frizurom, svime što jesu. Komunikacija je sastavni dio naše svakodnevice i bez nje se ne bismo mogli sporazumjeti. Tema ovog rada je upravo komunikacija, odnosno javna komunikacija.
Predmet ovog rada je analiza javne komunikacije glavnih aktera u vrijeme referenduma o braku. Kao glavne aktere izabrali smo Željku Markić - pokretačicu referenduma i predsjednicu inicijative U ime obitelji, Tomislava Karamarka - šefa oporbe, Damira Stojića i Ivana Grubišića za koje smo utvrdili da su u medijima bili dosta aktivni oko referenduma o braku, zatim Zorana Milanovića – predsjednika Vlade, Ivu Josipovića - tada aktualnog predsjednika države, Milanku Opačić - ministricu socijalne politike i mladih, te Arsena Bauka - ministra uprave.
S obzirom na to da javnu komunikacija čine verbalna i neverbalna komunikacija, cilj ovog rada je istražiti obje vrste komunikacije kod ljudi koje smo izabrali za uzorak našeg istraživanja. Vidjet ćemo daju li akteri izjave hrvatskim standardnim jezikom, koriste li kakve poštapalice te koji tip uvjeravanja koriste u svojim izjavama. Kod njihove neverbalne komunikacije istražit ćemo kakav im je stav tijela, kakve boje odjeće nose i koje je uopće značenje tih boja, jesu li nasmiješeni i jesu li vidljivi ikakvi neverbalni znakovi laganja.
Metoda koju ćemo koristiti je analiza sadržaja dvaju hrvatskih dnevnih novina – Jutarnjeg lista i Večernjeg lista. Iako su 24 sata najtiražnije dnevne novine, njih nismo uvrstili u našu analizu jer sadržajem više odgovaraju tabloidu. Analizu sadržaja provest ćemo uz pomoć analitičke matrice. |
