| Sažetak | U predloženom radu istraživački je upotpunjeno i sistematizirano znanje o skupu društvenih transformacija koje su oblikovale hrvatsku zajednicu u Kanadi u razdoblju od 1945. godine do 1995. godine. Pokazalo se da odabrano razdoblje nije slučajno. V njegovu se okviru osnažuju i zbivaju temeljni procesi što oblikuju hrvatsku zajednicu u Kanadi. Stoga njihove analize omogućuju, figurativno rečeno, anatomski uvid u samu zajednicu. Ostvarena su dva posebna cilja rada. (a) Prvi je posebni cilj bio istražili specifičnu formatizaciju zajednice kanadskih Hrvala uz pomoć političkih udruga i organizacija, (b) Drugi je posebni cilj bio istražiti speci ličnu formatizaciju zajednice kanadskih Hrvata uz pomoć kulturnih i religijskih udruga i organizacija. Pokazalo se kako je evolucija zajednice ili integracija doseljenih kanadskih Hrvata u zajednicu bitno bila određena socio-kulturnom tormalizacijom pojedinih obilježja narodnog identiteta. Po tome su kanadski Hrvati slični drugim hrvatskim odseljeničkim skupinama (australski, američki, njemački, švedski itd. Hrvati). IJ razdoblju između 1945. do 1995. godine Hrvati u Kanadi identitet svoje zajednice oblikuju u trokutu čimbenika. Prvi je čimbenik drugo-jugoslavenska politika spram hrvatskog odseljeništva. Ona, na jednoj strani, potiče Hrvale na odselidbe. Na drugoj, odseljenje Hrvata drži u identitelskoj klopci „neprijateljske emigracije“. Drugi je čimbenik humani kapital (radne sposobnosti i naobrazbe) te socijalni kapital (mreže solidarnosti) što su ih odseljeni kao naslijeđe prenosili u Kanadu. Treći je čimbenik bila državna praksa multikulturalizma u okviru kojega Kanada prihvaća strance. Posebnu ulogu u formatizaciji hrvatskog nacionalnog identiteta u Kanadi imaju političke udruge, za razliku, primjerice, od SAD-a, gdje je kulturna formatizacija hrvatskog identiteta ponajviše u okviru američkog fraternalizma, pod vodstvom Hrvatske bratske zajednice, Hrvatske katoličke zajednice i još nekih manjih hrvatskih društava, odredila glavne smjerove i uporišta „politike identiteta“. Političke udruge su racionalnim političkim postupcima uspješnije postizale ciljeve konvencionalno prisutne u kulturnom području (primjerice, način borbe kanadskih Hrvata za priznanje hrvatskog identiteta, napose kroz priznanje hrvatskog jezika). U tom smo slučaju političke udruge promatrali kao specifične operativne izdanke izvorno kulturnih udruga i organizacija. Razložno je bilo pretpostavili da upravo takvu uporabu političkih udruga i organizacija kanadska praksa multikulturalizma favorizira. To dakako implicira, dakle, da je naznačena uloga političkih udruga speci evoluciju zajednice kanadskih Hrvata. |
| Sažetak (engleski) | This doctoral thesis completes and systematizes our knowledge on the group of social transformations which created and shaped the Croatian community in Canada from 1945 to 1995. The chosen period was shown not to be coincidental. Within this time frame strong fundamental processes shape the Croatian community in Canada. An analysis of these processes, figuratively speaking, allowed for an anatomical dissection of the Croatian community in Canada. Two specific goals were achieved, a) the first goal was to investigate the specific formation of the Croatian community through the formation of political associations and organizations and, b) the second goal was to investigate the specific formation of the Croatian community in Canada through cultural and religious associations and organizations. It was shown that the evolution oi the community or the integration of emigre Croats into Canadian society was strongly determined by the socio-cultural formalization of individual aspects of national identity. In this way Canadian Croats were similar to other Croatian emigre communities (Australian, American, German, Swedish, etc.) From 1945 to 1995 Croats in Canada shaped their identity through a triad of factors. The first lactor was Yugoslav state policy towards Croat emigres. On the one hand this policy encouraged Croats to emigrate while on the other hand it kept these Croats in an identity trap branding them „enemy emigrants“. The second factor was the human and social capital invested in these emigrants (their vocational and educational backgrounds as well as solidarity networks). The third factor was the Canadian policy of multiculturalism which provided the framework for Canada's acceptance of immigrants. Croatian political associations played a special role in the formatizalion of Croatian national identity in Canada, as compared to the USA where the latter spurred Croatian cultural identity within the framework of American fraternalism and was led by organizations such as the Croatian Fraternal Union, the Croatian Catholic community and other smaller associations. Political associations in Canada through rational approaches were more successful in achieving the goals conventionally associated with cultural areas (for example, the struggle of Canadian Croats for recognition of their national identity especially recognition of Croatian as a distinct language). In this respect the thesis studies these political organizations as specific operative emanations of the basal cultural associations and organizations. It was reasonable to propose that this very use of political organizations was favoured bv the Canadian practice of multicultural ism. This of course implies that the noted role of political organizations was specific to the evolution of the Croatian community in Canada. |
