Abstract | Dioklecijanovo porijeklo i vojna karijera nisu nam poznati. Godine 285. organizira diarhiju, sustav suvladarstva između Maksimijana i sebe te 293. godine organizira tetrarhiju sa Maksimijanom, Galerijem i Konstancijem Klorom. Dioklecijan organizira novi dvorski ceremonijal, vjerojatno po uzoru na perzijski, prema kojem se na cara gleda kao na apsolutnog vladara svijeta, a ne na prvog građanina. Svoja tradicionalna vjerska stajališta Dioklecijan odražava na zakone i državnu upravu. Tijekom vojna kampanje protiv Perzije, susreo se s kršćanima i manihejcima. Oko 297. godine započinje čistka vojske u svrhu isključivanja kršćanskih vojnika. Zbog straha od moguće perzijske subverzije, 302. započinje službeni progon manihejaca. Pošto su kršćani živjeli drugačijim načinom života od svojih poganskih sunarodnjaka, bili su na meti diskriminacije i progona. Odnosi između kršćana i države dosegli su dno 303. godine, kada Dioklecijan pod Galerijevim utjecajem izdaje Edikt o progonu kršćana, koji se negativno odražava na njegovu vladavinu i utječe na jačanje kršćanskoga kulta mučenika. Godine 311., Galerije izdaje Edikt o toleranciji kojim okončava progon, a Konstantin 313. godine izdaje Milanski edikt potpuno izjednačavajući prava kršćana i sljedbenika politeističkih religija. Ključne riječi: Dioklecijan, Galerije Konstancije Klor, Konstantin, Laktancije, Maksimijan, Perzija, Rim, Rimsko Carstvo, dominat, kršćanstvo, lapsi, manihejstvo, mučeništvo, papa Marcelin, progon kršćana, progon manihejaca, rano kršćanstvo, tetrarhija |