| Abstract | Opći cilj ovoga rada bio je
kvalitativnom metodom polu strukturiranog intervjua
istražiti iskustvo i značenje društvene reintegracije bivših štićenika Zajednice Cenacolo.
Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 6 sudionika stratificiranom po spolu.
Proces društvene reintegr acije promatran je kroz različita polja od važnosti za društvenu
reintegraciju poput obrazovanja, zapošljavanja, pronalaska mjesta stanovanja, izazova u
svakodnevnom životu, uključenosti u međuljudske odnose i stigmatizacije. Također, propitan o
je iskustvo i značenje života prije Zajednice kako bi se utvrdili glavni čimbenici primarne i
sekundarne socijalizacije, koji pogoduju razvoju razloga za korištenje sredstava ovisnosti.
Odnosi u obitelji su se odrazili habitus sudionika preko različitih pogleda i osj ećaja inata,
bunta, nepoštovanja, laži, osuda i antagonizma. Ovo u kombinaciji s utjecajem vršnjačkih
skupina, koje općenito imaju veliki utjecaj tijekom adolescencije, potiče stvaranje razloga za
korištenje sredstava ovisnosti . Iako su imali različite put ove, sudionici su završili u istom
svijetu obilježenom lažnim ili nepostojećim obiteljskim odnosima, prijateljstvima iz interesa,
kriminalom, dugovima, konzumiranjem sve većih količina supstanci. U centru ovisničkog
svijeta je ljubavni ples između ega ovis nika i sredstva ovisnosti. Sve intenzivniji i dugotrajniji
boravak u ovisničkom svijetu doveo ih je do gotovo potpunog gubitka smisla. Tijekom
boravka u Zajednici Cenacolo došlo je do korjenite resocijalizacije habitusa štićenika na
temelju međudjelovanj a molitve, rada i grupnih razgovora iz kojih izvire sustav međusobno
povezanih vrijednosti za svakodnevni život. Štićenici su se uz potporu Zajednice, obitelji i
prijatelja uspješno integrirali u tokove svakodnevnog života. Usvojili su novi sustav
vrijednost i i način života, koji podržava apstinenciju i izbjegavanje kriminalnih aktivnosti, ali
upravo je to ono po čemu se razlikuju od šire društvene okoline. |
