| Abstract | Cilj ovog rada bio je uočiti temeljne sličnosti i razlike s obzirom na korištene pripovjedne postupke u reprezentativnim modernističkim djelima (Povratak Filipa Latinovicza Miroslava Krleže i Kiklop Ranka Marinkovića) i u djelima koja pripadaju žanru proze u trapericama (Kratki izlet Antuna Šoljana, Kužiš, stari moj Zvonimira Majdaka, Čangi off Gottoff Alojza Majetića i zagrepčanka Branislava Glumca). Kao uvod u središnji dio rada, koji čine analiza navedenih romana, ukratko je prikazan razvoj hrvatske književnosti od moderne do postmoderne, a posebno poglavlje posvećeno je definiranju proze u trapericama. U analiziranim romanima uočeni su i oprimjereni pripovjedni postupci koji ih povezuju, ali i oni koji ih čine drugačijima. Obilježja lika dekadenta, istovremeno postojanje vanjske fabule i prikaza unutarnjeg svijeta lika, struja svijesti, unutarnji monolozi, retrospekcije, prostorna i socijalna evazija, simultanost događaja, ekspresionistički motivi, intertekstualnost te inovativan pristup jeziku i pripovjedaču pripovjedne su tehnike koje su korištene u analiziranim djelima, dok su prisutnost klape, visoka razina eksplicitnosti erotskih scena, propitivanje tradicionalnih vrijednosti, eksperimentiranje s grafičkom strukturom teksta, autoreferencijalnost, kratki spoj, nestanak realnog, hibridnost i korištenje elemenata fantastike pripovjedni postupci specifični za djela proze u trapericama te se ne koriste u navedenim modernističkim romanima. |
