Etika i emocije

diplomski rad

• Naslov (engleski): Ethics and emotions
• Autor: Marica Perić
• Mentor: Tomislav Bracanović (mentor)
• Član povjerenstva: Tomislav Bracanović (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Josip Talanga (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Tvrtko Jolić (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Fakultet hrvatskih studija; (ODSJEK ZA FILOZOFIJU I KULTUROLOGIJU); Zagreb
• Datum i država obrane: 2014-12-01, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Filozofija

Sažetak

Svi ljudi imaju emocije i život podređuju traganju za srećom, odnosno ugodnim emocijama,
dok s druge strane izbjegavaju neugodne emocije poput tuge. Od malena nas se uči da
trebamo kontrolirati svoje ponašanje, međutim, iskazivanje i kontrola emocija su tragično
zapostavljeni, odnosno tretiraju se na krive načine. Upravo su emocije i razum smatrani kao
dijelovi čovjeka koji nas odvajaju od neživih bića. Emocije su često prikazivane kao slabosti
ne samo u svakodnevnom djelovanju već i pri moralnom zaključivanju.
U prvom dijelu rada sagledat ću na koji način su emocije shvaćene u tradiciji filozofije,
budući da će tek razumijevanje definicije emocija omogućiti razmatranje emocija u etici. U
prvom poglavlju prikazat ću glavne ideje najistaknutijih predstavnika filozofije koji su
postavili temelje mnogim kasnijim teorijama emocija. Već u antici Platon smješta emocije u
iracionalni dio duše i zagovara podređenost emocija razumu. Međutim, Aristotel emocije veže
uz vjerovanja i razvija prvu kognitivnu teoriju emocija. Poput Descartesa, Spinoza ističe kako
se razum treba osloboditi lošeg utjecaja emocija. Za razliku od racionalista, emipiristi
emocijama daju povlašteni status u odnosu na razum.
Uključivanjem emocija u etička razmišljanja javljaju se razni problemi. Pitanje koje se
proteže središnjim dijelom rada jest: Jesu li emocije i moralno djelovanje u međusobnom
utjecaju ili možemo donositi odluke bez obzira na naše emocije? Dok moralno ponašanje s
jedne strane treba biti nepristrano, emocije su s druge strane po prirodi pristrane, stoga ćemo
vidjeti kako mnogi filozofi smatraju kako emocije moraju biti uklonjene iz javnoga života jer
su iracionalne.
Upravo zbog takvih i sličnih pitanja emocije su u filozofiji često izbjegavane kao
subjektivna i negativna nagnuća te se stoga teoretičari emocija pitaju: Je li to zaista tako? Jesu
li emocije negativna i subjektivna nagnuća? Možemo li se u životu voditi za univerzalnim
moralnim zakonima i prilagođavati ih pojedinim situacijama ili postoji određena pristranost
prema nekim ljudima? Koji su razlozi zbog kojih emocijama pripisujemo iracionalno
obilježje? Je li prihvatljivo svoju moralnu odluku prilagoditi vlastitim interesima i biti
subjektivan?
Mjesto emocija u moralnom zaključivanju ovisit će o kojoj etici govorimo. U nastavku
rada razmatrat ću emocije u okviru triju etičkih teorija: Aristotelove teorije vrlina, Kantove
dužnosne etike i utilitarizma. Dok će teoretičari vrlina isticati ulogu emocija u moralu, Kant
će ih s druge strane smatrati nepouzdanima u moralnome zaključivanju. Navedene etičke
teorije suočavaju se problemima kada određuju ulogu emocija u moralnom zaključivanju i
pokušavaju odgovoriti na moguće prigovore.
Zadnje poglavlje ističe četiri temeljna razloga, koja navodi Martha Nussbaum, zbog kojih
se danas ustalilo mišljenje da su emocije iracionalne i da ih treba izbaciti iz javnog
promišljanja.

• Ključne riječi: emocije; etika; Aristotel; Kant
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:111:820321
• Studijski program: Naziv: Filozofija (dvopredmetni); Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra filozofije (mag.Philosophy)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Pristup korisnicima matične ustanove
• Datum i vrijeme pohrane: 2015-10-23 08:32:11