RECEPCIJA HEGELOVE TEZE O KRAJU UMJETNOSTI

disertacija

• Autor: Nives Delija-Trešćec
• Mentor: Jure Zovko (mentor)
• Član povjerenstva: Jure Zovko (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Samir Arnautović (član povjerenstva); MBZ: 333333
• Član povjerenstva: Mihaela Girardi-Karšulin (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Fakultet hrvatskih studija; Zagreb
• Datum i država obrane: 2009-06-29, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Filozofija
• Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC): 14 - Filozofski sustavi i gledišta

Sažetak

Hegelova teza o "kraju umjetnosti" ovdje je sustavno tematizirana kao teorija o kraju jedne životne forme koja se zadovoljavala umjetničkom ili osjetilnom formom eksplikacije duha, a ne kao teza o kraju egzistiranja i potrebe duha za umjetnošću i umjetničkim stvaralaštvom. Cilj ovoga rada jest razlučiti koliko je ova teza izvorna Hegelova misao i posljedica njegove filozofije, a ne plod kasnije recepcije. Pritom se zagovara interpretacija da umjetnost nije više temeljna forma eksplikacije duha nego je transformirana u integrativnu djelatnost koja može implicirati i druge forme objektivnog i apsolutnog duha. Hegelova tvrdnja o uzdizanju umjetnosti iznad sebe same u granicama vlastite forme govori o prepoznavanju novih zahtjeva moderne racionalističke kulture koja zahtjeva nove vidove umjetnosti pa Hegelova kvalifikacija umjetnosti otvara mogućnost za inovativni razvoj moderne umjetnosti i estetike. U Hegelovoj estetici kao filozofiji umjetnosti istražujemo anticipacije suvremenih refleksija o umjetnosti čija se supstancijalnost neće temeljiti na teološkim i moralnim svjetonazorskim osnovama i koja neće počivati na klasičnom konceptu ljepote, nego će uvesti refleksiju kao svoju kategoriju.

Sažetak (engleski)

Hegel's Thesis concerning the „end of art“ is systematically investigated as a theory regarding the end of a life form which found its fulfillment in the artistic and sensible form of the explication of Mind or Spirit, and not as a thesis regarding the end of the existence and need of Spirit or Mind for art and artistic creation. The intention of this study is to discover to what extent this thesis expresses Hegel's own original thought concerning this topic and whether it is in keeping with the consequences of his philosophy, rather than merely the fruit of later reception. In so doing, I show how Hegel's aesthetics as a philosophy of art anticipates contemporary reflection on art, whose substance is based neither on an integrated theological or moral world view nor on the classical conception of beauty, but rather introduces the concept of reflection as its determining category. One of the central theses argued for in this investigation is that in order to understand Hegel's theory of the end of art it is necessary to take account of Hegel's critique of the aesthetics of the Jena Romantic and of poetic irony.

• Ključne riječi: umjetnost; Hegel
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:111:287829
• Studijski program: Naziv: Filozofija; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski doktorski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija (dr.sc.phil.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2019-05-06 14:09:37