| Sažetak | Mnogi istraživači baveći se temom roditeljstva, stavljali su naglasak na ispitivanje roditeljskih postupaka majki, dok su istraživanja rjeđe uključivala očeve roditeljske postupke. Obzirom na trend većeg uključivanja očeva u obiteljski život i brigu za djecu, a polazeći od Belskyjevog procesnog modela roditeljstva, u ovom su istraživanju ispitane određene individualne karakteristike djeteta (spol, dob), individualne karakteristike roditelja (osobine ličnosti) i kontekstualni izvori stresa i podrške (zadovoljstvo partnerskim odnosom) kao moguće odrednice roditeljskih postupaka očeva. Osim toga ispitana je pretpostavljena medijacijska uloga zadovoljstva partnerskim odnosom u odnosu između osobina ličnosti i očevih roditeljskih postupaka. Podaci iz istraživanja prikupljeni su u sklopu projekta „Dobrobit djeteta u kontekstu obitelji“ (CHILD-WELL) financiranog od Hrvatske zaklade za znanost. Sudionici istraživanja bili su očevi, njih 988 (Mdob=43,661, SDdob=5,409), čije je barem jedno dijete u dobi od 8 do 13 godina. U svrhu ovog istraživanja korišteni su Upitnik roditeljskih ponašanja (URP29), Upitnik ličnosti IPIP15 i Skala zadovoljstva brakom/vezom. Provedbom hijerarhijske regresijske analize utvrđeno je da je odabranim setom prediktora moguće objasniti 35,6% varijance roditeljske podrške očeva pri čemu su se značajnim pozitivnim prediktorima pokazali ekstraverzija, savjesnost, ugodnost, intelekt i zadovoljstvo partnerskim odnosom. S druge strane, objašnjeno je 10,8% varijance restriktivne kontrole očeva. Značajnim negativnim prediktorima pokazali su se spol djeteta (primjena veće restriktivne kontrole kod dječaka) i dob djeteta te zadovoljstvo partnerskim odnosom, dok se značajnim pozitivnim prediktorom pokazao neuroticizam. Nadalje, rezultati pokazuju kako je zadovoljstvo partnerskim odnosom značajan medijator u odnosu između neuroticizma, savjesnosti, ugodnosti te intelekta i roditeljske podrške očeva. Pri tome je potpuna medijacija utvrđena za odnos neuroticizma i roditeljske podrške, dok je za odnos savjesnosti, ugodnosti te intelekta i roditeljske podrške utvrđena djelomična medijacija. Pored toga, zadovoljstvo partnerskim odnosom nije se pokazao značajnim medijatorom u odnosu ekstraverzije i roditeljske podrške očeva, kao ni u odnosu između osobina ličnosti i restriktivne kontrole očeva. Rezultati istraživanja pružaju dodatan uvid u odrednice roditeljskih ponašanja iz perspektive očeva, a u kontekstu Belskyevog procesnog modela roditeljstva. |
