IGNAC KRISTIJANOVIĆ I NJEGOVO MJESTO U KAJKAVSKOM KNJIŽEVNO-JEZIČNOM KRUGU 19. STOLJEĆA

Stručni rad - Stručni rad

• Naslov (francuski): IGNAC KRISTIJANOVIĆ ET SA PLACE DANS LE CERCLE LITTEREIRE ET LING UISTIQ UE KAIKAVIEN D U XIX' SIECLE
• Autor: Alojz Jembrih
• Autorova ustanova: Sveučilište u Zagrebu; Fakultet hrvatskih studija; (ODSJEK ZA KROATOLOGIJU)
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Filologija

Sažetak (hrvatski)

U spomenutom krugu Ignacu Kristijanoviću pripada vodeće mjesto hrvatskokajkavskoga pisca i narodnog prosvjetitelja. Ugledavši se u Tomaša Mikloušića, svojega ujaka, Kristijanović je do smrti (1884.) pisao na kajkavskom književnom jeziku, ne pristajući ni ideološki ni praktično uz "ilirizam" Ljudevita Gaja i njegovih sljedbenika.
Dakle, pisao je na hrvatskom materinskom kajkavskom jeziku koji su, zbog ideja ilirizma, Gaj i njegovi istomišljenici osporavali, prezirali i odbacivali.
Bez obzira na negativistički stav iliraca prema kajkavskoj književnosti općenito, Kristijanović si je svojim djelima pribavio mjesto zaslužna pisca koji je prije ilirskoga pokreta (preporoda) preporadao sredinu za koju je pisao s intencijom duhovnoga i materijalnog napretka.
Njegova djela svjedoče o razvijenosti kajkavskoga književnog jezika, njegov stil je dotjeran, izgrađen, jer "ma o čemu pisao, izražavao se jasno, živo i elegantno" (Antun Barac). Stoga se kristijanović, po ljepoti stila i bogatstvu izraza, može ubrojiti medu one kajkavske pisce kod kojih je kajkavski književni jezik postigao svoj vrhunac i to u vrijeme kad su njegovi protivnici odlučili da se u Hrvatskoj uvede štokavsko narječje kao književni jezik.

Sažetak (francuski)

U spomenutom krugu Ignacu Kristijanoviću pripada vodeće mjesto hrvatskokajkavskoga pisca i narodnog prosvjetitelja. Ugledavši se u Tomaša Mikloušića, svojega ujaka, Kristijanović je do smrti (1884.) pisao na kajkavskom književnom jeziku, ne pristajući ni ideološki ni praktično uz "ilirizam" Ljudevita Gaja i njegovih sljedbenika.
Dakle, pisao je na hrvatskom materinskom kajkavskom jeziku koji su, zbog ideja ilirizma, Gaj i njegovi istomišljenici osporavali, prezirali i odbacivali.
Bez obzira na negativistički stav iliraca prema kajkavskoj književnosti općenito, Kristijanović si je svojim djelima pribavio mjesto zaslužna pisca koji je prije ilirskoga pokreta (preporoda) preporadao sredinu za koju je pisao s intencijom duhovnoga i materijalnog napretka.
Njegova djela svjedoče o razvijenosti kajkavskoga književnog jezika, njegov stil je dotjeran, izgrađen, jer "ma o čemu pisao, izražavao se jasno, živo i elegantno" (Antun Barac). Stoga se kristijanović, po ljepoti stila i bogatstvu izraza, može ubrojiti medu one kajkavske pisce kod kojih je kajkavski književni jezik postigao svoj vrhunac i to u vrijeme kad su njegovi protivnici odlučili da se u Hrvatskoj uvede štokavsko narječje kao književni jezik.

• Jezik: hrvatski
• Vrsta publikacije: Stručni rad - Stručni rad
• Status objave: Objavljen
• Vrsta recenzije: Recenziran
• Verzija publikacije: Objavljena verzija rada (izdavačev PDF)
• Naslov časopisa: Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin
• Brojčani podaci: br. 12-13, str. 227-243
• p-ISSN: 0352-9509
• e-ISSN: 1848-7890
• URN:NBN: urn:nbn:hr:111:881571
• Datum objave publikacije: 2001-12-05
• URL dokumenta: http://hrcak.srce.hr/135113
• Vrsta resursa: Tekst
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2017-03-01 11:28:33